Dijetetske prakse utiču na našu izloženost pesticidima,
toksičnim teškim metalima, i industrijskim zagađivačima.
Ishrana bogata ribom i drugim životinjskim proizvodima, npr,
rezultira većom izloženošću ovim zagađivaćima
nego ishrana više na biljnoj bazi, jer se ova jedinjenja
mogu akumulirati penjući se lancem ishrane.
Istraživači na UC Davis analizirali su isranu dece i odraslih
u Kaliforniji da vide koliko su se stvari pogoršale.
Nivoi koji su prag za rak su bili premašeni kod sve dece-
100% dece testirane na arsenik, zabranjene pesticide dieldrin i DDT (metabolit DDE),
kao i dioksine i to ne za samo malo.
Više od 100 puta prihvatljve dnevne izloženosti za arsenik kod
predškolaca, školske dece, roditelja i starijih odraslih.
Oko 10 puta prihvatljivog nivoa za ove različite pesticide
i do 1000 puta više od dnevne doze za dioksine.
Odakle svi ovi toksini dolaze?
Prvi izvor dioksina u ishrani kalifornijskih predškolaca,
dece, roditelja i baba i deda je izgleda
mleko, mleko, mleko, mleko,
zatim meso, onda beli krompir,
rafinisane žitarice, pečurke, živina i riba.
Naš zaostatak DDTja ovih dana je isto najviše iz mlečnih proizvoda.
Dieldrin je kreiran kao bezbednija alternativa DDTju ali je
zabranjena 2 godine kasnje, 1974,
iako je i dalje u našim telima,
najviše zahvaljujući mleku, mesu, i očigledno, krastavcima.
Hlordan je trajao sve do 80ih pre nego što je zabranjen,
iako smo i dalje izloženi preko mlečnih proizvoda (i krastavaca).
Olovo je takođe, što se hrane tiče, uglavnom iz mlečnih proizvoda,
i živa, ne iznenađuje, najviše iz tunjevine i druge morske hrane,
ali arsenik je, iznenađujuće, najviše iz piletine, kod dece.
Zašto?
Dozvolite mi da vam ispričam priču o arseniku u piletini.
Arsenik je dobro poznat kao otrov svakome ko čita
misterije o istoriji porodice Bordžija.
Sa svojom dugom i šarolikom istorijom, arsenik nije nešto
što ljudi žele u svojoj hrani.
Pa, kad je jedan student biostatistike otišao u USDA pre 17 godina
u potrazi za projektom za svoju master diplomu,
odlučio je da se time pozabavi.
Ono što je otkrio je bila ova zapanjujuća razlika -
nivoi arsenika u piletini su bili tri puta viši nego u drugom mesu.
Njegove kolege veterinari su pak, bile u stilu "pa naravno".
Zar ne znaš da dajemo četiri različite vrste lekova antibiotika koji sadrže
arsenik živini?
Još, znate, od 1944.
Dakle, dok su se lekovi na bazi arsenika davali živini od 1940,
prepoznavanje ovog izvora izlaganja za ljude
se desilo tek nakon što je ovaj student prerovario podatke.
Objavljeno je 2004, prošireno 2006.
Nacionalni savet piletine nije bio uopšte oduševljen,
govoreći da su razne namirnice zagađene arsenikom.
Fokusiranjem posebno na piletinu,
Institut za poljoprivredu i trgovinsku politiku jasno je istakao
da je njihov pravi cilj da nateraju proizvođače piletine da prestanu
da koriste ove bezbedne i efikasne proizvode,
pod koje podrazumevaju ove lekove koji sadrže arsenik,
a koje priznaju da ih koriste, ali kažu ne brinite
oni koriste organski arsenik, a ne neorganski oblik
koji je ozloglašen u filmu "Arsenik i stare čipke,"
to jest, kako se čini, sve dok ga ne skuvate.
Kada kuvate piletinu izgleda da se nešto od arsenika u mesu
pretvara u arsenik - "stare čipke" varijantu.
Dakle,"Zakon o piletini bez otrova iz 2009 je predstavljen kongresu.
Možete pretpostaviti koliko je to dobro prošlo na osnovu kasnijeg uvođenja
"Zakona o neotrovnoj piletini iz 2011."
na koji su odgovorili piletina bez otrova?
Ko je šiša!
I tako, 2013, koalicija devet grupa se sastala i tužila
FDA i do 31.dec 2015 sva piletina koja sadrži
lekove na bazi arsenika je povučena.
Dakle, od 2016, arsenik više neće biti davan pilićima.
Loša vest je da bez leka roksarsona koji sadrži arsenik,
piletina može izgubiti nešto od svoje privlačne ružičaste boje...
Na kraju, industrija živine se izvukla samo uz
izlaganje američke javnosti arseniku tokom 72 godine.
Treba napomenuti da Evropska unija nikad nije odobrila te lekove
uopšte, govoreći hmm, da hranimo naše životinje arsenikom?
Ne hvala; nein danke; no grazie; non merci.
Evropa je takođe odavno zabranila hitnu pretnju po ljudsko zdravlje
od hranjenja domaćih životinja milionima kilograma antibiotika za ljude,
problem koji se pogoršava svake godine umesto da se poboljšava,
dok masovno hranimo piliće bukvalno tonama lekova
kao što su tetraciklini i penicilini da ih brže ugojimo,
još od 1951 kad su farmaceutske kompanije pohrlile da ispišu garancije
koje obećavaju veliki profit, opasna praksa sa kojom se industrija živine
izvlači već 66 godina i još uvek to radi.