Oni koji su najviše izloženi arseniku iz pirinča
su oni koji su najviše izloženi pirinču,
Poput ljudi na biljnoj ishrani, ili ishrani bez glutena, bez mlečnih proizvoda.
Dakle, rizične populacije nisu samo bebe i trudnice,
već i oni koji imaju tendenciju da jedu više pirinča.
Kakva strašna ironija za svest o zdravlju koja pokušava da izbegne mlečne proizvode,
jede puno zdrave hrane, puno braon pirinča,
toliko puno da, ne samo da trpe neki teoretski
povećani životni rizik od raka, već zaista pate od trovanja arsenikom.
Na primer, ova sirota žena: nije dovoljno je što je imala celijakiju
pa je morala da izbegava pšenicu, ječam i raž, već je jela toliko mnogo pirinča
da je završila sa neverovatno visokim nivoom arsenika i nekim tipičnim simptomima:
dijareja, glavobolja, nesanica, gubitak apetita, abnormalni ukus,
i oštećena kratkotrajna memorija i koncentracija.
Prema tome, mi kao lekari treba da pazimo na to
kod onih koji jedu mnogo pirinča svakodnevno.
U izveštaju iz 2012., o arseniku u pirinču potrošački izveštaji preporučili su da
odrasli ne jedu više od prosečno 2 porcije pirinča nedeljno,
ili 3 porcije nedeljno pirinčanih pahuljica ili pirinčane testenine,
mada je u njihovoj kasnijoj analizi izgledalo kao da pahuljice i testenina imaju više,
pa su spustili preporuku na samo 2 porcije nedeljno.
I to ako ne dobijate arsenik iz drugih izvora pirinča.
Dakle, smislili su ovaj brojčani sistem
tako da ljudi mogu uzimati svoje proizvode od pirinča u toku nedelje
i budu sigurni da ostaju ispod 7 bodova nedeljno, u proseku.
Dakle, ako je vaš jedini izvor pirinča samo pirinač,
onda preporučuju ne više od 1 ili 2 nedeljno, i to je to.
Ali ja preporučujem 21 porciju žitarica nedeljno u mojoj knjizi preporučene hrane.
Pa, upoznajte kinou ili heljdu, proso, ovsenu kašu ili ječam,
ili bilo koju od drugih desetak
uobičajenih žitarica celog zrna koje nisu pirinač.
One obično imaju zanemarljiv nivo toksičnog arsenika.
Pirinač akumulira 10 puta više arsenika od ostalih žitarica,
što pomaže da se objasni zašto nivo arsenika u uzorcima urina kod onih
koji jedu pirinač, imaju tendenciju da budu konstantno viši od onih koji ga ne jedu.
FDA je nedavno testirala nekoliko desetina uzoraka kinoe
i većina je imala nivo arsenika ispod ni detekcije, ili samo u tragovima,
uključujući i i crvene kinoe koje su omiljene mojoj porodici,
zbog čega sam bio srećan,
mada je još uvek bilo nekoliko koje su imale nivo od oko pola od pirinča.
Ali sve u svemu, kinoa je u proseku imala deset puta manje arsenika od pirinča.
Dakle, umesto 2 porcije nedeljno po preporuci potrošačkih izveštaja,
možete imati 20.
Dakle, to je strategija #1: diverzifikovati ishranu i razmotriti alternative za pirinač,
posebno za bebe.
Onda možemo smanjiti izloženost, kuvanjem pirinča kao pastu
sa puno dodatne vode- otkrili smo da je 10:1 vode i pirinča najbolje,
mada podaci ukazuju da ispiranje koje oni preporučuju ovde
nema neku veliku ulogu.
Možemo izbeći obradjenu hranu zasladjenu sirupom od smedjeg pirinča.
Još nešto što možemo da uradimo za trpezarijskim stolom
dok čekamo da federalne agencije uspostave neke regulatorne granice?
Šta ako jedete puno hrane koja sadrži vlakna uz pirinač?
Može li to pomoći da veže neku količinu arsenika?
Očigledno ne.
Ali izgleda da prisustvo masti ima efekat, ali u pogrešnom smeru,
povećanjem procenjene apsorpcije arsenika,
verovatno zbog dodatne žuči koju oslobadjamo kad jedemo masnu hranu.
Znamo da taninska kiselina u kafi, a posebno čaju
može smanjiti apsorpciju gvoždja,
zbog čega preporučujem da ne pijete čaj uz obroke,
ali, hej, može li takodje smanjiti apsorpciju arsenika?
Da, za možda 40 i više procenata.
Zato sugerišu da taninska kiselina može pomoći,
ali su koristili megadoze: 17 šoljica čaja,
ili onoliko koliko je pronadjeno u 34 šolje kafe, što nije baš praktično.
Šta kažu stručnjaci?
Pa, hej, nivo arsenika je niži u pirinču
iz odredjenih regija poput Kalifornije i delova Indije.
Pa zašto ne pomešamo neki od tih sa onim pirinčem koji ima više arsenika
da izjednačimo sve?
Šta?!
Još jedna pogrešna ideja, razmišljanje van okvira,
uključuje alge otkrivene u vrelim izvorima Yellowstone Nacionalnog parka
sa enzimom koji može pretvoriti arsenik u gas.
Aha!
Pa hajde da genetski implantiramo taj gen u biljku pirinča,
i uspeli su da izvuku malo arseničnog gasa odatle,
ali industrija pirinča okleva.
"Kod izbora izmedju genetski modifikovanog pirinča
i pirinča koji sadrži arsenik, potrošači mogu odlučiti
da jednostavno neće jesti pirinač uopšte "